Sremski Karlovci 2009. Noć muzeja

Izložba slika Jovice Prodanovića u Sremskim Karlovcima u OŠ „23. oktobar“ tokom manifestacije „Noć muzeja“ 2009. godine. Izložbu je otvorio Komnen Kolja Seratlić, dugogodišnji diplomata i novinar. O izložbi su govorili prof. Goran Marović, direktor Osnovne škole „23. oktobar“ i Stojan Prodanović, potpukovnik.

Noć muzeja

Noć muzeja

Jovica Prodanović – Pobjeda sna

(Riječ Komnena Kolje Seratlića na otvaranju izlozbe u Sremskim Karlovcima, 16. maja 2009. godine)

Dame i gospodo,

Ima više razloga zbog kojih izložba slika Jovice Prodanovica, ovdje i na ovom mjestu u ovoj školi, znamenitih Sremskih Karlovaca, gdje se otkrivaju u svakoj generaciji talenti i za slikarstvo, gdje se održavaju slikarske koilonije, predstavlja izuzetan kulturni dogadjaj. Meni, koji nisam profesionalni likovni kritičar, ali sam kao dugogodišnji novinar i diplomata, ataše za štampu i kulturu, otvarao izložbe u Meksiku, Moskvi, Buenos Airesu, Trenčinu u Slovačkoj, pričinjava veliko zadovoljstvo i čast da kažem nekoliko riječi.

Ponoviću jednu uobičajenu izreku, koja je u ovom slučaju potpuno istinita – Jovica Prodanović je, kao dugogodišnji diplomata, najbolji slikar medju diplomatama i najbolji diplomata medju slikarima. Izuzetan je intelektualac, pravnik, koji govori vše jezika, posebno arapski, odnosno arabista je više od četrdeset godina. Pored svega toga i mnogo drugog neizrečenog, nikada se nije gordio, ponio, uznio, njegova skromnost, specifičan mir u ophodjenju, anlitičkom pristupu problemima, nije nas njegove kolege ili strance, u dugoj diplomatskoj karijeri, uvrijedio, postidio.
Jovica Prodanović nosi svoj poseban životni pečat, koji licno duboko osjecam, i to je jedna od kopci naseg prijateljovanja, jer smo od malih nogu bili bez roditelja. Koliko god da je imao tešku životnu sudbinu, njegove slike odišu optimizmom, oslikane živim i vedrim bojama. Njegova jaka volja i personalitet pomogli su mu da savlada najteže prepreke i iskušenja. Umjetnik je izuzetne izražajnosti, tajnovite inspiracije i individualnog saopštavanja.

Njegov talenat za slikanje otkrio je akademski vajar Nikola Kečanin koji mu je u Daruvaru predavao likovno vaspitanje u osmogodišnjoj školi. Jednog dana Kečanin je donio antologiju slikarstva u boji i dao zadatak Jovici Prodanoviću da preslika sliku francuskog impresioniste Sezana u akvarel tehnici. Nakon dva sata rada slika je završena. Prisutni učenici su bili iznanadjeni i zadivljeno gledali u sliku. I sam Kečanin nije krio svoje zadovoljstvo. Od tog momenta datira prijateljstvo i druženje iskusnog vajara sa njegovim učenikom, čiji talenat je dalje podsticao. Jovica je u slobodno vrijeme odlazio u atelje N. Kečanina posmatrao njegovo vajanje u glini, povremeno mu pomagao i sam radio manje formate, portrete, biste i aktove. Njegov nastavnik mu je davao literaturu o Leonardu Davinčiju i Mekelandjelu, njihove skice koje je precrtavao. Jovica je poseban interes pokazivao za francuske impresioniste, Renoara, Sazana, Manea, Monea, Tuluz Lotreka, zatim Van Goga, Utrila i druge.

Jovica Prodanović je bio u velikoj dilemi prilkom konačne profesionalne orjientacije: likovna akademija ili pravo. Pričao mi je da je u zadnjem momentu izbor pao na pravo, što je bilo presudno da se u starijim razredima gimnazije posebno angazovao u društveno-političkom radu. Medjutim slikarstvo nije nikada napuštao, jer je to bio njegov intimni svijet u kome je doživljavao puno zadovoljstvo i lični integritet. I, kao sto sam na pocetku rekao, zivotni put ga je odveo u diplomatsku službu.

Kao sto znate, diplomatska sluzba je zanat, umjetnost. Zato je Jovica u startu imao jedan veliki iskorak. Slikarstvo se pokazalo kao izuzetno sredstvo za diplomatsku komunikaciju veze i povjerenje. Za vrijeme rada u našoj Ambasadi u Alžiru koristio je svaki slobodni trenutak da u mediteranskom ambijentu razigra svoje slikarske strasti. Mi kao nardi pripadamo Mediteranskoj kulturi, a ne metafizickoj Zapadnoj. Naslikao je seriju slika, ulje na platnu alžirskih motiva koju je izlagao na samostalnoj izložbi po povratku u Beograd 1982. Iza toga slijedile su druge samostalne i kolektivne izložbe.

Danas je pred nama tematska samostalna izložba pod nazivom “Utisci iz Jerusalema”, radjena u pastel tehnici suva kreda. Slike su radjene direktno na otvorenom prostoru na licu mjesta često puta u najvećim turističkim mjestima starog Jerusalema, ili na obroncima Maslinove gore. Dozivljaj je bio jednistven medju duboko vjerujućim vjernicima iz cijelog svijeta, pripadnicima raznih konfesija kao i znatiželjnim turistima, putnicima namjernicima-

Nadam se da cemo se jos dugo, dugo vremana sretati sa novim izazovima Jovice Prodanovica, da ce se mnoga pera baviti odgonetanjem umjetnikovog opusa, koji je našao mjeru sebe u svijetu i svijeta u sebi. Kada su upitali Rodena kako postiže tako lijepe skulpturalne oblike, odgovorio je: „Uzmem materijal i odstranim sve suvišno“. U slikama Jovice Prodanovića nema ničeg suvišnog.

Uz poštovanje, ovu izložbu oglašavam otvorenom.

________________________________

Pročitajte o drugim izložbama: