Beograd 1997. Kuća Đure Jakšića

Izložba slika Jovice Prodanovića u „Kući Djure Jakšića“, Skadarlija, 6. maja 1997. godine.

Izložbu je otvorio prof. Dr Rade Božović, šef katedre za orijentalistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu, a o izloženim slikama govorio je prof. Trifun Damjanović

Sa otvaranja u Kući Đure Jakšića

„Poštovane gospodje i gospodo, uvažene koleginice i kolege, dragi prijatelji i cenjeni posjetioci.

Najiskrenije vam se zahvaljujem na vašem odazivu i na ukazanoj pažnji, čime ste uveličali svečano otvaranje izložbe slika Jovice Prodanovića.

Dozvolite mi da medju prisutnima posebno pozdravim: članove diplomatskog kora – prisutne ambasadore, otpravnike poslova, kao i ostale članove diplomatskog kora, brojne koleginice i kolege iz Savenog ministarstva inostranih poslova, članove Jugoslovensko-arapskog društva, zapadne Slavonce, prisutne prijatelje i poznanike porodice Prodanović , ostale prisutne goste i posjetioce, prijatelje i ljubitelje likovne umjetnosti.

Koristim priliku da se toplo zahvalim pristunim predstavn icima sredstava javnog informisanja, koji su pokazali interes za ovu izložbu.

Izložba nosi naziv „Sjećanja“, koji nije slučajno odabran. On se odnosi na životnu sudbinu autora i njegovu posvećenost slikarstvu.

Slikarstvo, kao uostalom i svaka druga umjetnost pored neophodne obdarenosti i sklonosti podrazumjeva i odgovarajući milje, jaku individualnost, motiviranost i inspiraciju, te trajniju vezanost za odredjeno mjesto i socijalnu sredinu.

Ove posljednje dve bitne pretpostavke, mjesna i socijalna stabilnost i stalnost nisu bile prisutne u životu autora ove izložbe. Medjutim, njegova veza sa slikarstvom bila je neprekidno pristuna bez obzira na kom prostoru i u kojoj sredini se nalazio, bilo da je posmatrao i usvajao iskustva drugih (u Francuskoj, Engleskoj, Egiptu) ili da je aktivno stvarao na prostoru Mediterana (Alžir), Zaliva (Kuvajt), Konavala, Zapadne Slavonije, Zemuna ili Beograda.

Prostori u kojima je stvarao su neobični po svojoj sudbini. Mnogi od njih našli su se u ratnom vrtlogu ili teškim unutrašnjim potresima. Ratni vihor Drugog svjetskog rata nije poštedio ni Jovicu Prodanovića, koji je tada izgubio oba roditelja, a veći do rata proveo je u zbijegu u planinama Zapadne Slavonije Papuka i Psunja. Zajedno sa partizanskim ranjenicima evakuiran je avionima britanskog ratnog vazduhoplovstva 1944. godine na tada već oslobodjenu Siciliju koja se nalazila pod kontrolom savezničkih snaga. Burevjesnik rata zatekao ga je ponovno u Egiptu 1967, a u Kuvajtu u periodu 1984 – 1988. godine iz neposredne blizine preti Iračko–iranski rat. Dve godine nakon njegovog odlaska iz regiona Zaliva i sam Kuvajt je postao neposredno poprište oružanin sukoba. Oružani sukobi su se 1991. godine, nakon pedeset godina, obnovili i u njegovoj Zapadnoj Slavoniji. Predjeli Alžira u kojima je slikao najlijepše pejzaže, postali su mjesto surovih unutrašnjih obračuna.

Medjutim, njegova slikarska paleta zrači optimizmom, bez obzira na prostor, mjesto i vrijeme u kome je stvarao.

Slikarski opus Jovice Prodanovića nosi specifični izraz koji se kreće izmedju realizma i impresionizma. Gledalac je u direktnom kontaktu sa djelom i njegovim estetskim sadržajem.

Neophodno je naglasiti da je posebno mjesto i presudni utjecaj na njegovo trajno opredjeljenje za slikarstvo imao je njegov profesor likovnog odgoja u Daruvaru, akademski vajar Nikola Kečanin.

Rat na prostoru prethodne Jugoslavije zaustavio je na momenat i Jovicu Prodanovića u njegovom likovnom stvaralaštvu, kao što je to uostalom bio slučaj i sa brojnim drugim slikarima i umjetnicima.

Izložba čijem otvaranju danas prisustvujemo u ovom izuzetnom ambijentu i atmoseferi u „Kući Djure Jakšića“, poznatog srpskog slikara i pjesnika, predstavlja šestu samostalnu izlođbu Jovice Prodanovića. Ona istovremeno nagovještava traženje novih puteva u novonastralim okolnostima.“

Prof. Trifun Damjanović

Članak iz dnevnog lista Politika

________________________________

Pročitajte o drugim izložbama: